Sindrom postvakcinalne depresije postaje sve češći fenomen

Na početku procesa imunizacije rečeno nam je da se vakcinisani ljudi mogu bezbedno družiti u grupama bez masaka i vratiti se normalnim aktivnostima i životnim radostima. Takođe, prema tvrdnjama stručnjaka, rizik posle vakcinacije da dobijemo COVID-19 je izuzetno nizak, a još manji da budemo hospitalizovani ili da umremo.

Zašto se onda još uvek čini tako čudnim praviti planove nakon što se revakcinišete i potpuno zaštitite od koronavirusa?

Puno opravdanih i neopravdanih predrasuda izrečeno je o ponašanju ljudi tokom čitave pandemije. Ne može se poreći da je neke velike propuste verovatno trebalo i da da su se mogli izbeći, ali usput smo prihvatili surovu naviku da sramotimo i krivimo ljude za sve i svašta.

Godinu dana kasnije, nije lako otresti se stigme koja je stavljena na određene aktivnosti, pa se čovek može osećati pogrešno ako radi određene stvari poput odlaska u teretanu, posete porodici ili izlaska u restoran, iako je zaštićen vakcinom. Ali dokazi nam nedvosmisleno pokazuju da vakcine drastično smanjuju rizik od zaraze koronavirusom kod ljudi, jer vakcinisani ljudi štite i one oko sebe. Vakcinisani bi stoga trebalo da se osećaju slobodnije da žive "normalnim životom".

Umesto da se osećate kao da kršite pravila, samopouzdano pokazujte drugima kako vam je vakcina pomogla, jer to može biti moćno sredstvo javnog zdravlja. To može stvoriti poverenje u vakcinu i možda ćete na kraju podstaknuti prijatelje i porodicu da se vakcinišu kako bi mogli da uživaju u nekoj aktivnosti koju nisu mogli da rade u uslovima pandemije.

Razlog zbog koga se osećate neprijatno kada svoje postvakcinalne aktivnosti planirate i delite na društvenim mrežama je taj što je toliko pažnje bačeno na postupke ljudi tokom pandemije.

Prema Moniki Gandi, specijalistkinji za zarazne bolesti sa Kalifornijskog univerziteta u San Francisku, skoro ceo svet je u toku pandemije imao „pristup zasnovan na cinkarenju i izazivanju osećaja sramote kod ljudi“ u kojem su ljudi destimulisani da se bave rizičnim aktivnostima.

Kao rezultat ovog sramoćenja naučili smo da određene aktivnosti, poput ručka u restoranu na zatvorenom, putovanja, druženja kod prijatelja ili vežbanja u teretani, izjednačimo sa lošim ili rizičnim. Ne bismo smeli da sramotimo ljude zbog toga što žele da udovolje svojim fizičkim i mentalnim potrebama, objasnila je Lusi Mekbrajd, lekar koji se bavi internom medicinom u Vašingtonu.

Iako su rizici od zaražavanja bolešću COVID-19 i dalje prisutni za nevakcinisane, potpuno je druga priča kada su u pitanju vakcinisani ljudi. Vreme je da "ažuriramo naše datoteke", tvrdi Lusi.

Može biti teško shvatiti da aktivnosti koje su toliko duboko stigmatizovane više ne nose iste rizike za vakcinisane ljude.

- Sada zapravo pokušavamo da raširimo poverenje u vakcine, ali taj sram i taj strah i ta sramota ostaju - rekla je Gandi.

Zapravo može biti izuzetno korisno razgovarati o načinima na koje je vakcina promenila naš život.

Na kraju, da bismo postigli imunitet stada i zaustavili COVID-19 na njegovom putu, potrebno nam je oko 70% imune populacije (bilo vakcinisanih ili prethodno zaraženih).

- Trebalo bi podsticati oglašavanje sloboda koje dobijate vakcinacijom. Potrebni su nam pouzdaniji glasnici - rekla je Mekbrajd.

S obzirom na to da se sve više ljudi vakciniše, stručnjaci se nadaju da će se naši razgovori prebaciti sa onoga što nam stvara nelagodu na sve stvari koje su nam prijatne.

Ako poslušate nauku, znaćete da ste dobro zaštićeni od COVID-19 nakon vakcinacije.

Autor: redportal.rs

#Bezbednost vakcine

#efikasnost vakcine

#sigurnost vakcine

#vakcinacija

#vakcinacije

#vakcinisanja

#vakcinisanje