Milica: Bog je uvek tu, neke iskušava malo, neke malo više. Jednostavno te pusti da patiš i ojačaš, a za taj bol te kasnije nagradi velikom srećom.

Manastir Tumane nadaleko je poznat po svojim čudima. Skoro je na njegovom zvaničnom sajtu objavljena i brošura Čuda svetitelja tumanskih, koju možete preuzeti OVDE.

Ovoga puta prenosimo ispovest Milice Spasojević:

Kako treba da počne tekst u kome se opisuje najveća čovečja patnja i tuga, najveći poraz kog ti Bog dodeli, najveća kazna i robija? Bolest bližnjeg, u najgorem slučaju, bolest deteta!
U prepunoj ordinaciji lekara Klinickog centra Kragujevac načelnčik odeljenja (čijeg se imena odavno ne sećam) saopštava meni, majci 5-mesečne bebe Helene, nešto što niko ne očekuje ni u najgorem košmaru....
Jasno i glasno kaže: - Vaša ćerka ima tumor.
S obzirom da sam u ordinaciji bila samo ja sa bebom u naručju i mnogo lekara, nisam mogla da pitam da nije neka greška, da nas nije pomešao, ili tako nešto. Moje dete ima tumor, rečenica koja tupim tonom i dalje odzvanja.
- Šta sad? - zbunjenim glasom upitah.
- Idite za Beograd, tamo ćete imati brigu i negu kakva je detetu potrebna.
Do zakazanog termina sam čekala više od mesec dana, a svaki je bio kao godina. Najzad je došao I TAJ 16. septembar. Doktori nemaju ništa lepo da mi kažu, osim da je redak oblik tumora i da budem spremna na sve, pa i na najgore.... Od tog trenutka pomirila sam se sa njenim rečima i prepustila se samom Gospodu Bogu, kako je On odlučio, tako će i biti. On mi je podario tu radost, On i neka oduzme ako smatra da tako treba.
Prolazilo je vreme i vreme njenog lečenja bez konkretnog pomaka. Tada je već počinjalo i "vreme korone", a bolnica je primala samo hitne slučajeve. Kontrole se otkazuju, a ja tešim sebe da će sve biti OK.
Za manastir Tumane sam čula odavno, još dok sam bila trudna sa mojom devojčicom. Pomislih još tad da li se stvarno čuda dešavaju?! Čime se to zasluži da te Bog i Božja ruka pomiliju, da Gospod čuje tvoje molitve? Kako izgleda mir i spokoj koji ti podari? Daleko je Tumane za nas, pomislih tad, jer kad čoveku počnu da se dešavaju razna zla, onda samo idu jedno za drugim, guše te i dave i ne daju da isplivaš.
Istina, Bog te pogleda tek onda kad se iz srca i duše obratiš, kad pustiš onu najtežu suzu što ne ide iz srca nego iz duše. Tek tad, kad iskreno zamoliš, tad i očekuj čuda. Kad ne uzvratiš inat i zlo koje ti ljudi nanesu, tad ti takođe podari to da vidiš baš njihovu propast i njihov poraz. Svakom vrati svoje, pre ili kasnije.
Kao što pomenuh, o manastiru sam puno slušala, čitala o raznim čudima koja su se tamo dešavala, ali nikad nisam verovala da jedno takvo čudo može baš meni da se desi. Jutro kao i svako drugo, ustajem, pijem kafu, planiram ostatak dana... Sve do jedne sekunde kad sam iz čista mira odlučila da krenem put manastira. Stariji ljudi kažu da se ovakvi odlasci ne planiraju, već te sveti pozovu sami k sebi. Izgleda da su i mene na isti način pozvali.
Neverovatnom brzinom sam se spremila i krenula. Nisam obraćala pažnju ni na šta oko sebe. Gazila sam i jurila jer sam znala da će sve vreme paziti na mene i da će njihova volja biti da stignem bezbedno do njih.
Vozila sam nepoznatim putem više od sat vremena dok konačno nisam ugledala svoj cilj - manastir Tumane, mnogo lepši nego na bilo kojoj slici, reportaži, snimku. Ulazim sigurnim hodom, prilazim svetinji, krstim se i jedva čekam da se probijem u masi ljudi da im priđem i zamolim za ono po šta sam došla. Prilazim drhtavim hodom kivotima, a ruke padoše na presveti kovčeg. Milijardu osećanja u tom trenutku... Tad već krenuše i suze, jedna, druga, pa ko zna koja po redu... Lavina osećanja pomešana sa suzama, a u sebi glasno izgovaram molitvu za izlečenje svog deteta. Već osećam olakšanje. U stvari, mislim da sve ovo džabe pišem, jer ovo može razumeti samo neko sa sličnim ili istim iskustvom.
Tiho i nečujno sam vidno preporođena izašla iz crkve. Za ruku sam jako držala svoju Helenu, dok je ona svojim okicama gledala u ikone i divila se njihovoj lepoti. Ubrzo je počela i molitva. Opet sam iz dubine i srca i duše molila Svetitelje da učine čudo i spasu moju devojcicu. Posle molitve i kraće šetnje, krenuli smo kući. Čini mi se da nikad srećnija i spokojnija nisam bila. Kao što uglavnom svaka priča ima srećan kraj, tako i ova moja ima. Osvanuo je i sledeći dan, čini mi se da je tad i sunce drugačije sijalo. Opet, kao i na početku priče, ustajem, pijem kafu, planiram dan... Ustaje i moje malo. Gledam i ne verujem... I opet gledam i ne verujem, tumora više NEMA!!!!! Ljubim je i grlim kao nikad do sad... Svoje emocije u tom trenutku ne mogu da opišem niti napišem. U jednoj sekundi shvatam da nestaju godine provedene po raznim ordinacijama, nestaju sve brige i patnje, neprospavane noći u suzama, sve boli i patnje, muke i problemi. Plačem isto kao i juče... Samo sada od sreće. Ne mogu da verujem... Čudo se desilo!! 🙏🏻
Moje malo je spaseno, tumor je nestao kao rukom odnesen, što je potvrdila i doktorka koja je iste sekunde ukinula lekove i terapiju. - Šta god da ste uradili, uradili ste pravu stvar i vaše dete je izlečeno - rekla je sa pobedničkim tonom u glasu. 💪🏻
I ovaj put pobedila je dobrota Božja, baš onako kao u pričama sa srećnim krajem. Bog je uvek tu, neke iskušava malo, neke malo više. Jednostavno te pusti da patiš i ojačaš, a za taj bol te kasnije nagradi velikom srećom.
Zamolila bih ovim putem sve ljude koji ovo čitaju, pogotovo majke dece koji imaju određen problem manji ili veći, da sa svojom decom odu u ovu svetinju i poklone se Svetiteljima i iskreno zamole za pomoć. I ne, nemojte ići ni u jednu svetinju, pogotovo ne u ovu ako niste vernik i ako ne verujete u čuda Božja. A ako idete da biste samo otišli i ako se molite reda radi, to isto nema nikakvog efekta. Ako takođe postite, a na svakom koraku učinite po jedan greh, nemojte ni to. To izuzetno ljuti Boga. Volite sve oko sebe. I list, i cvet, i bubicu, i pticu, jer svet se baš iz toga i sastoji. Iz ljubavi. 💗
S ljubavlju i poštovanjem, uz blagoslov igumana Dimitrija
Milica Spasojević, Rača Kragujevačka

IZVOR: FB / Dimitrije Plecevic (Tumanska Svetinja)

Autor: manastirtumane.org / redportal.rs

#Božije čudo

#dete

#manastir

#manastir tumane

#rak

#svetitelji

#tumane

#tumanski svetitelji

#čudo