36.500 srećnih dana za stotinu godina 😅

GRADIŠKA: Rođena 3 godine posle završetka Prvog, a postala punoletna i udala se 2 godine pre početka Drugog svetskog rata, u kojem je bila partizanka i borac za oslobođenje od fašizma, Jelka Milić iz laktaškog sela Petoševci, poznata po nadimku Mlada, živa je knjiga istorije, prenosi Srpska info.

Drugi svetski rat, njeno partizansko vojevanje, ustaško hapšenje i zatvorski dani, oslobođenje tadašnje zemlje, omladinske radne akcije su, osim porodice, podizanja dece, šnajderaja i teških njivskih poslova, najvažnije Jelkino životno poglavlje.

Vezla je, plela i šila do unazad 2 godine, ali više ne vidi da udene konac u iglu, a neće druge da moljaka. 😅 Kao dokaz ove veštine, nudi odelo koje je nedavno izvezla za lutku, izloženu u hodniku, u staklenom okviru. Da nema problem sa udevanjem konca, sposobna je, kaže, i sada da radi:

Svaki čas treba provlačiti konac tanjušnim ušima igle, a ja neću nikoga time da opterećujem. Neću da narod kaže: Šta je staroj babi, koji vrag je u nju ušao, pa joj uvek neko mora konac u iglu udevati.

Foto: srpskainfo.com/Privatna arhiva

KAKO JE DOBILA NADIMAK 😎

Nadimak je dobila 1939. godine, kada se udala za Miloša Milića. Kako sama priča:

Zatekla sam zaovu Jelku. Nju su zvali imenom, a mene su prozvali Mladom. Kako tada, tako i sada. Čak i na pismima koja sam dobijala uvek je adresirano na Mladu Milić, a ne Jelku.

A od igle i šnajderaja, koje je savladala u ranoj mladosti, doprinosila je porodičnom napretku. Šila je odela za muškarce, haljine za žene, bluze i majice, zavisno šta je kome trebalo. Mušterije su dolazile iz celog Lijevča.

Jelka se udala za Miloša Milića 21. septembra 1939. godine i sa njim izrodila troje dece. On je umro pre 20 godina. Najstarija kćerka Stojanka živi na Floridi, sin Stojan je u Banjaluci, a najmlađi Vele živi s majkom.

On je, kaže, njena desna i leva ruka, oslonac i snaga, razgovor i sreća. Svoj odnos sa njim duhovito opisuje:

Živeli ovde u Petoševcima neki Đuro i Draginja, sami, pa uvek razgovaraju… Ko prolazi pored njihove kuće pomisli da je puna kuća čeljadi, stalno razgovaraju, nadmeću se. Zato ja kažem, Vele, nas dvoje kao Đuro i Draginja.

Pa dalje nastavlja:

Dobro sam, uvek raspoložena, vesela, bistre glave i pameti. Svaki dan za mene je radost, sreća, a bilo ih je u mome životu, kako mi je Vele izračunao, čak 36.500 dana za stotinu godina. Tako bi trebalo biti, ako je računica tačna. Svirala sam trorednu belu harmoniku u Drugom svetskom ratu i jačala moral drugovima. Kupio mi je brat, koji je vojevao na Kozari. Posle rata išla sam na igranke, svirala, pevala i kolo vodila.

HAPŠENJA 😌

U Drugom svetskom ratu više puta su je hapsili Nemci i ustaše, a tamnovala je u takozvanoj Poljokanovoj kući.

Izdao me, pod pritiskom, uhapšeni partizan kojem sam dostavila oružje. Nemci su kuću pretresli, kosu mi raščupali, perušinu iz kreveta istresli, sve preturili i odveli me. Na polasku, kada su me u vozilo ugurali, majka Đuja je plakala, a otac Gojko ponavljao da vodim računa i da svojim izjavama ne zapalim Glamočane. Shvatila sam poruku i hrabro sam se držala, nikoga nisam izdala.

Njenog supruga Miloša, vojnika kraljevske konjice, Aprilski rat zatekao je u Virovitici, gde su ga Nemci zarobili i odveli na prinudni rad u Austriju. Vratio se kući 12. jula 1945. godine, posle 5 godina i 4 meseca.

PESMA, FRULA I TAMBURA 🎶

Njen sin Vele pažljivo sluša i potvrđuje Jelkinu statistiku i reči:

Mama je uvek vesela i raspoložena, voli pesmu, svirku, razgovor… Ja često na frulu ili tamburu sviram, a ona peva. Mnogo pesama zna, često kaže: Hajde Vele, primakni se da mi koju otpevamo.

Foto: srpskainfo.com/Privatna arhiva

A Mlada kaže:

Velika sam pevačica bila, kao Lepa Lukić. Gde god sam došla, sve sam zasmejala i oraspoložila. Svakoga sam imitirala i ohrabrila. Zato sam, zbog pesme i raspoloženja, stotku dočekala na ovom svetu.

Autor: Milan Pilipović / redportal.rs

#Gradiška

#Jelka Milić

#baka Mlada

#mlada